уторак, 22. април 2025.

F-4 Phantom II – legenda neba

Moja fascinacija avijacijom, a u okviru nje borbenim avionima datira još iz detinjstva i mladosti, kada me je pokojni otac, i sam zajubljenik u avione, vodio na aeromitinge i surčinski aerodrom. Oduvek sam voleo da letim avionima, a godinama sam se bavio i maketarstvom i sa uživanjem sklapao makete u razmeri 1:72.

U tom smislu, svako od ljubitelja aviona i avijacije ima neki "svoj" avion koji posebno voli. Za mene je takav avion - McDonnell Douglas F-4 Phantom II

I zaista, u svetu borbenih aviona, retki su oni koji su ostavili trag kakav je ostavio F-4 Phantom. Ovaj dvosed, dvomotorni nadzvučni avion sa karakterističnim siluetom i nedvosmislenom harizmom predstavljao je srž zapadne vojne avijacije više od dve decenije. Iako prvi put poleteo davne 1958. godine, Phantom je ostao aktivan u nekim vojskama sve do 21. veka – što je svojevrsni inženjerski omaž njegovoj robusnosti, svestranosti i borbenoj vrednosti.

Meni je oduvek poseban utisak ostavljao njegov krajnje neobičan i originalan oblik trupa i krila.

Istorijski kontekst i razvoj

F-4 Phantom II razvijen je tokom 1950-ih godina kao višenamenski lovac-presretač za američku mornaricu. Kompanija McDonnell Aircraft (kasnije McDonnell Douglas), je dizajnirala avion koji je u početku bio zamišljen da deluje sa nosača aviona, ali se vrlo brzo pokazao toliko uspešnim da su ga usvojile i Ratno vazduhoplovstvo SAD (USAF), Marinci (USMC), kao i brojne savezničke ratne avijacije širom sveta, uključujući Veliku Britaniju, Izrael, Japan, Iran, Nemačku, Tursku...

Phantom je bio jedinstven i po tome što je bio prvi avion koji je istovremeno bio u službi sve tri grane američke vojske – što svedoči o njegovoj univerzalnosti.

Osnovne tehničke karakteristike

Posada: 2 (pilot i radar-operater)

Dužina: 19.2 m

Raspon krila: 11.7 m

Masa: oko 14.500 kg

Maksimalna brzina: oko 2.370 km/h (Mach 2.23)

Domet: 2.600 km (bez dodatnih rezervoara)

Naoružanje: do 8.400 kg različitog naoružanja (rakete, bombe, napalm bombe), uključujući rakete AIM-7 Sparrow, AIM-9 Sidewinder, i M61 Vulcan top kod kasnijih verzija.

Zanimljivo je ovde spomenuti da prvi modeli nisu imali ugrađen top, što se kasnije pokazalo kao ozbiljan nedostatak u bliskim vazdušnim borbama, naročito tokom Vijetnamskog rata, pa je brzo ugrađen top M61 u verziji F-4E.

Uloga i borbena primena

F-4 Phantom II je učestvovao u gotovo svim velikim sukobima takozvanog "Hladnog rata": Vijetnamski rat, Jom Kipurski rat, Iransko-Irački rat, kao i u Prvom Zalivskom ratu. U Vijetnamu je bio okosnica američke ofanzive iz vazduha, gde je i pored određenih taktičkih ograničenja, ostvario veliki broj oborenih neprijateljskih letelica.

Uprkos svom gabaritu i težini, Phantom je bio impresivno brz, imao je izuzetno jak i napredan radar za ono vreme i bio je sposoban da nosi veliku količinu oružja – što ga je činilo idealnim i za lovca-presretača, kao i za bombarderske misije, pa čak i za izviđanje (u verziji RF-4).

Karakter aviona i njegovo nasleđe

F-4 je poznat i po svojoj karakterističnoj silueti – spušteni nos, uzdignut rep, “dimni tragovi” iz motora i ogromna količina buke. Iako su piloti imali različita mišljenja o njegovom upravljanju (pogotovo u poređenju sa lakšim lovcima kao što su F-5 ili F-16), svi su poštovali njegov autoritet u borbi i sposobnost da “izdrži mnogo”.

Zvali su ga i “Smokey Joe” (Dimljeni Džo) zbog gustog dima koji je izlazio iz njegovih turbodžet motora J79, ali i “The Rhino” (Nosorog), što je aludiralo na njegovu masivnost, robusnost i snagu.

Phantom je ostavio ogroman trag u avio-industriji. Bio je platforma za brojne tehnološke inovacije: radar sa poluaktivnim navođenjem raketa, upotreba elektronskih ometača i raketnog sistema vazduh-vazduh u realnim uslovima. Njegov razvoj pomogao je da se oblikuju doktrine vazdušne borbe kakve danas poznajemo.

Zalazak jedne legende

Iako ga je nasledio F-15 Eagle, pa zatim i F-16 i F/A-18, Phantom je ostao u službi mnogih zemalja dugo nakon što su ga Amerikanci povukli iz aktivne borbene upotrebe (1996. godine). Turska i Iran su poslednje zemlje koje su ga koristile operativno, uz modernizacije koje su ga zadržale u službi čak i u našem 21. veku.

U Izraelu je učestvovao u nekim od najznačajnijih vazdušnih borbi, a iranske F-4 jedinice još uvek čuvaju sećanje na svoj doprinos tokom deset godina krvavog rata sa Irakom.

Za kraj

McDonnell Douglas F-4 Phantom II nije bio samo borbeni avion. Bio je simbol moći, inženjerske genijalnosti i vojnih ambicija jedne epohe. Njegova višedecenijska karijera, upotreba u desetinama zemalja i neizbrisiv trag u vojnim doktrinama čine ga jednim od najvažnijih borbenih aviona svih vremena.

Za mene, kao ljubitelja avijacije, Phantom ostaje fascinantna kombinacija brutalne snage, industrijske estetike i tehničke sofisticiranosti. U svetu sve savršenijih, sofisticiranijih, ali i sve “hladnijih” borbenih letelica, F-4 ostaje oličenje jedne, hajde da kažem "romantične", analogne i opasne avijacije koja je ipak znala da leti brzo i preživi gotovo sve izazove.

PS. Od 1958. do 1981. godine, proizvedeno je ukupno 5.195 Fantoma, što ovaj avion stavlja na prvo mesto liste najvećeg broja proizvedenih američkih supersoničnih aviona svih vremena.

PPS. ovaj kratki tekst ni u kom slučaju ne može reći sve o ovom legendarnom avionu. O njemu su napisane desetine knjiga, snimljeni filmovi i napravljene hiljade fotografija. Kako su decenije prolazile, avion je doživljavao mnoga unapređenja i izmene. Ovo je samo kratak osnovni prikaz koji za cilj ima da nas podseti na avion koji je obeležio ratnu avijaciju mnogih zemalja.