недеља, 19. април 2020.

Korona ne bira, ljudi se dele

Ublažavanje mera od utorka! Bitno je da danas i sutra bude strogo - ostani kući i peri ruke.
Slučajno da vernici u grupi posetivši crkvu ne prošire zarazu na ostatak stanovništva, koje je prethodnih 5 dana zbijeno u redovima čekalo da napuni kolica namirnicama. Vernici su opasni, zaslepljeni, popovi voze Audi.
Kao što su i oni što pohrliše kući iz belog sveta bili opasnost,  tako i kučkari što šetaju noću.
Toliko sukobljenih i podeljenih se ukopaše u ovih mesec dana, zaratiše i zapeniše, a radi čega ili radi koga?
Pranje ruku ispralo mozak, ispod maske duplo lice se skriva. Nista naučili, džaba sva vanredna stanja.
A sviće novi dan, uskrsnuce, čudo nad čudima.
Ne verujes u čuda, tera li te neko da veruješ?
Veruješ da je virus opasan vikendom, a bezopasan radnim danom dok ides na posao i tiskaš se po prodavnicama?
Veruješ da je ona subota došla na naplatu?
Veruješ da su ova dva dana odlučujuća,a dve nedelje s početka marta manje važne?
Veruješ da naš zdravstveni sistem sada nije isti onaj od pre mesec dana koji ti je zakazivao specijalistu za 4, a snimanje za 6 meseci? 
Za koje verovanje si izabrao stranu?
Zašto je potrebna strana, zar nemaš dovoljno mentalne snage da sagleda realnost, ni logike da izvučeš zaključak?
Španske serije devedesetih sa jačim scenarijom su nam bile smešne,o indijskim sapunicama da ne pričamo.
Naš mehur od sapunice lagano se izduvava, vec se najavljuje pobeda nad nevidljivim neprijateljem.
One dve ključne nedelje više nisu u opticaju, prošle su ili možda nisu ni dosle?
Liči na loš sastav trećaka koji je razradu gurnuo u zaključak.
Kao i sve, zaboraviće se i ovo brzo, kontrola će ići kroz bitnije stvari, možda i banalne - paklene vrućine, ostani u kući Sunce nikad opasnije.

Napisao: Bojan Novaković

четвртак, 16. април 2020.

PENN Spinfisher 712Z

Godine 1922, mladi nemački imigrant po imenu Oto Hence (Otto Henze), dolazi u SAD u potrazi za boljim životom. Ubrzo uspeva da nađe posao kao metalostrugar u jednoj manufakturi za proizvodnju ribolovačkog pribora. Sve do 1932. godine je Oto radio i učio zanat, kada je shvatio da su njegove ambicije veće. Počeo je da radi na sopstvenom prototipu mašinice za ribolov, za čiji dizajn se vodio sledećom idejom: "Make it simple, make it work" (u prilagođenom prevodu: "napravi je jednostavnom, napravi je da radi"). Istovremeno osniva sopstveni pogon za izradu mašinica za ribolov pod imenom PENN. Tog momenta možda nije ni shvatao da će uskoro ući u istoriju, a ime PENN postati sinonim za vrhunski kvalitet.
Prvi modeli mašinica koje je napravio bili su zaista veoma jednostavni, a takva su im bila  i imena - "F" i "K". Međutim, prodaja je tako dobro krenula da je američki magazin The Sporting Goods Dealer, Hencea nazvao "čovekom koji je sport milionera napravio sportom za milione". (Prim. aut. - ovi prvi modeli danas na aukcijama dostižu svote od preko 1000 dolara).
1939. godine PENN uspeva da se nametne kao vodeći proizvođač najkvalitetnijih čekrka za morski ribolov. Po završetku Drugog sv. rata, PENN nezaustavljivo raste, ali zlatne godine su tek nastupale. Asortiman pribora je stalno proširivan, pojavljivali su  se novi model, a stari su bili konstantno unapređivani. Godine 1959, PENN je već imao u svom katalogu neverovatnih 77 različitih modela mašinica i čekrka! Nama je naročito bitna 1961. godina, kada PENN izbacuje prvu stacionarnu mašinicu pod nazivom Spinfisher 700. I tako, konačno dolazimo do serije mašinica koje ću vam predstaviti u ovom tekstu, a konkretno model pod punim imenom PENN Spinfisher 712Z.
U seriji 700, bilo je nekoliko modela, koji su se razlikovali po veličini, ali i po položaju ručice, tako da su postojali i modeli za levoruke koji su nosili oznake 702, 705Z, 711Z i 713Z. Ostali modeli u seriji, kao što su 700, 704, 704Z, 705, 706, 706Z, 710, 710Z, 711, 712, 712Z, 713, 714, 714Z, 716, 716Z, 720Z i 722Z, bili su klasični modeli za dešnjake na kakve smo navikli, sa ručicom sa leve strane.
Ovde želim da vam skrećem pažnju na jedan bitan detalj. PENN nije veličinu mašinica označavao onako kako smo mi navikli (i kako je, ruku na srce, logično). U ovoj seriji, model koji nosi najveći broj je najmanji i obrnuto, model označen najmanjim brojem je najveći. Konkretno, model 722 je najmanji, a model 700 je najveći. Zato, ako poželite da nabavite neki od ovih oldtajmera (a posle ovog teksta verujem da hoćete), obratite pažnju na ovaj detalj, dobro proučite oznake veličina, pa tek onda naručite, tj. kupite. 
Kada uzmete u ruku bilo koji model iz serije, a ovde konkretno model 712Z, ostaćete zatečeni kvalitetom izrade i upotrebljenih materijala, ali i jednostavnošću celog sklopa! Osim vrhunskog kvaliteta, shvatićete vrlo brzo da ovde i nema šta da se pokvari. Pogledajte ako imate pri ruci šemu sa delovima i videćete koliko je jednostavna i koliko malo delova ima. Upravo to je i bila ideja vodilja Ota Hencea, koju smo spomenuli na početku teksta. Na priloženoj ilustraciji je jedan rasklopljen Spinfisher i odlično se vidi iz koliko malo delova se sastoji.
Pre nego se vratimo na prikaz samog modela, dozvolite mi da razjasnim jednu zabludu koja je prilično prisutna kod naših ribolovaca, pa i nekih kolekcionara. Naime, čućete relativno često da je serija PENN 700 u stvari kopija DAM Quick modela iz tog vremena. Odmah ću vam reći - ovakva tvrdnja apsolutno nema veze sa istinom. PENN mašinice su dovoljno drugačije da ni na koji način ne mogu biti posmatrane kao kopija bilo koje druge mašinice. Uz to, ni sam Oto Hence sigurno nije imao na umu ni najmanju želju da kopira nekoga, niti je imao bilo kakvu potrebu za tim.
Osnova ove zablude leži u činjenici da serija PENN 700 deli istu vrstu pogonskog sklopa kao i tadašnji Kvikovi, a to je pužni pogon. Uz to, PENN ima donekle sličan oblik tela, koji je uslovljen položajem i oblikom samog mehanizma, ali ovo nema nikakve veze sa bilo kakvim kopiranjem! Po toj logici, mogli bismo sve mašinice sa tanjirastim pogonom proglasiti za kopiju, na primer Shakespeare Ambidexa, što naravno nema nikakve veze sa realnošću. No vratimo se modelu 712Z.
Kao što smo već pomenuli, a vidi se i na priloženoj fotografiji, PENN ima pužni pogon (tzv lokomotiva). Glavna osovina i pinion su izrađeni od čelika, a pogonski zupčanik od mesinga. Već više puta smo u tekstovima o starom priboru naglašavali trajnost i snagu pužnog prenosa, pa se ne bih na tome posebno zadržavao. Ovaj PENN, kao i sve ostale mašinice tog vremena, nema superstoper (bespovratni ležaj), pa rotor ima nešto hoda unazad, ali kod ove mašinice to nema značaja, ako uzmemo u obzir snagu i robusnost mehanizma. 
Svi modeli u seriji imaju po jedan zatvoreni kuglični ležaj od posebnog nerđajućeg čelika, koji se nalazi u glavi rotora gde je i najpotrebniji. 
Žica preklopnika strune i valjak vođice su takođe izrađeni od tvrdog čelika, a dokaz kvaliteta leži u činjenici da je valjak vođice i dalje isti kao i kada je mašinica kupljena, dakle bez ikakvih oštećenja posle silnih kilometara najlona koji su prešli preko njega.
Telo i rotor su izrađeni od anodizovanog (eloksiranog) aluminijuma, a crna boja je presvučena posebnim zaštitnim lakom pečenim na visokoj temperaturi, koji u kombinaciji sa svojim crnim polusjajem i detaljima u zlatnoj boji daju mašinici dozu eleganacije. 
Iskoristiću priliku da sasvim ukratko objasnim šta je anodizacija i zašto proizvođači posebno naglašavaju da je aluminijum anodizovan, to jest eloksiran. Dakle, eloksaža je elektrohemijski postupak kojim se tretira površinski sloj aluminijuma i pretvara u sloj aluminijum oksida. Ovako tretirana površina štiti aluminijum od korozije i povećava njegovu otpornost na habanje. Uz ovo, anodizovan aluminijum mnogo bolje "prima" različite boje i zaštitne premaze, što je na ovom PENN-u iskorišteno na najbolji mogući način. Sam aluminijum prirodno ima jako tanak sloj oksida, ali njegova debljina nije dovoljna da bi imala pravu svrhu, pa se zato veštačkim postupkom oksidacije ovaj sloj čini debljim. Dakle, vidimo da je PENN i te kako vodio računa o ovome i ništa nije prepuštao slučaju. 
Ručica i špulna su takođe izrađeni od aluminijuma i mašinski su rezani. Ručica može da se rotira za 180 stepeni, što je zgodno prilikom transporta.  Poklopac mehanizma na telu mašinice se zavrće samo jednim centralno postavljenim šrafom, što je odlično rešenje. Veoma je jednostavno, a otvaranje mašinice radi servisiranja traje svega par sekundi.
Napomenuću još da postoje neke starije serije Spinfishera ofarbane u zelenu, plavu ili braon boju, koje su isporučivane sa plastičnom špulnom iste boje kao i mašinica, dok su neki drugi raniji modeli imali aluminijumsku špulnu, ali ofarbanu u crnu ili srebrnu boju. Na seriji koju ovoga puta predstavljam, kombinacija je crno-zlatna, što je po meni i najlepša kombinacija boja na ovim mašinicama.
Špulna se skida tako što prvo mora da se odšrafi dugme frikcione kočnice. Kočnica je veoma dobra, koči ravnomerno i kod dužih drilova, ali ipak nema finoću i preciznost koje imaju savremeno konstrisane kočnice. Zanimljiv je i hod dugmeta kojim  se reguliše kočnica. Ono se ne okreće ujednačeno, kao na nekim modelima DAM Quick, niti ima fino mikropodešavanje kao današnje kočnice. Na ovom PENN-u, hod dugmeta deluje kao da prelazi u koracima preko nekog stepenika. Ovakvih "stepenika" ili "koraka" ima šest po jednom okretu dugmeta za pun krug i na taj način se reguliše sila zatezanja. Ovo je u praksi dovoljno dobro rešenje čak i danas, a kamoli za vreme od pre 40 godina. 
Kada smo već spomenuli vremenska razoblja, recimo da se model 712 pravio od 1966. godine sve do sredine '70-ih godina prošlog veka, da bi ga odmah zamenio noviji model 712Z. Ovaj model se u gotovo neizmenjenom obliku pravio sve do 2001 godine, što za današnje pojmove zvuči prilično neverovatno. Ovo nam samo govori o uspešnosti ovih mašinica na izuzetno probirljivom američkom, ali i svetskom tržištu.

Od ostalih bitnih tehničkih karakteristika, pomenuo bih veoma prihvatljivu težinu ove mašinice u odnosu na njenu snagu, koja iznosi tačno 361,5g (12,75 unci), dok je prenosni odnos od 4,1:1 veoma dobro izabran, jer predstavlja (po mom skromnom mišljenju), odličnu kombinaciju brzine i snage. Naši ribolovci su uvek više cenili nešto sporije mašinice, pa ovaj PENN u tom pogledu donosi gotovo idealan kompromis. 
PENN je ovu mašinicu predvideo za srednje težak morski i slatkovodni ribolov, a uz model 712Z, našim ribolovcima je veoma zanimljiv i za broj manji 714Z, koji je namenjen lakšem ribolovu. Možemo slobodno reći da su u celoj seriji modela 700, nama najzanimljivije upravo ove dve mašinice, jer su idealno prilagođene upotrebi na našim vodama i mogu pokriti veliki broj situacija i ciljanih riba. Po meni, ovo je prava varaličarska mašinica, mada se može upotrebiti i za različite varijante dubinskog pecanja. Mislim ipak, da se najbolje "snalazi" i daje svoj maksimum upravo u varaličarenju smuđa, štuke, pa i soma. Ima dobro prilagođen prenosni odnos, nije suviše teška, a najlon slaže sasvim prihvatljivo. Pletenu strunu ipak nemojte koristiti, zbog mogućnosti mršenja. Uostalom, stari dobri monofil nikako nije za odbacivanje ni danas, a baš dobro ide uz ovu staru, klasičnu mašinicu.
Modeli iz serija Spinfisher su bili pravljeni u SAD, što je potpuno jasno kada se pogleda natpis na stopi mašinice - Made in U.S.A. Kasnije je proizvodnja prebačena na Istok, mada su u PENN-u tvrdili da to ni na koji način nije uticalo na kvalitet. Na žalost, praksa je ipak bila malo drugačija, a to znaju svi koji su aktivno pecali i novim i starim modelima. Dovoljno je reći da su svi bili tužni zbog prestanka proizvodnje u SAD. 
Međutim, PENN je očigledno osluškivao i pratio želje kupaca, pa je 2013. godine vratio u proizvodnju modele 704Z i 706Z, namenjene težem morskom i teškom slatkovodnom ribolovu, koji su bili najtraženiji među ribolovcima. Ovi novi modeli se danas takođe proizvode u SAD, a zanimljivo je da su svi delovi sa starih i novih modela potpuno kompatibilni. Jedina razlika između starog i novog modela, osim u nekim sitnim kozmetičkim detaljima, je u poklopcu kućišta, koji je na novim modelima izrađen od grafita. Ovo je verovatno urađeno kako bi se donekle smanjila težina i uštedelo na radu oko obrade i zaštite aluminijuma, mada su uštede u takvim slučajevima zaista minimalne, pa nije baš jasno zašto PENN nije napravio standaradni aluminijumski poklopac. Na sreću, kao što se vidi na fotografijama, ovaj poklopac nema nikakvu drugu ulogu osim da zatvara kućište, pa ovo ne bi trebalo posmatrati kao realni nedostatak. 
Iako su naši ribolovci uvek cenili i veoma pozitivno govorili o PENN stacionarnim mašinicama, one su ipak bile u senci nekih drugih proizvođača, koji su bili popularniji na našim prostorima. Smatralo se, naravno pogrešno, da su PENN mašinice prevashodno namenjene morskom ribolovu, dok su modeli potencijalno zanimljivi našim ribolovcima bili manje poznati i korišteni. Ipak, kolege koje su pratile pribor za ribolov, dobro su znale i koristile brojne prednosti PENN stacionarnih mašinica. Neka zato ovaj tekst bude pokušaj afirmacije starih legendarnih PENN modela, a kao što se može videti, radi se o mašinicama koje i te kako zavređuju pažnju čak i danas.

Tekst: Jovis V
Foto: Jovis, Internet