недеља, 27. октобар 2019.

"Oplemenjivači" blankova, 1. deo - kevlar

Pre izvesnog vremena jedan čitalac lista "Ribolov", postavio je pitanje koje glasi: "da li je tačno da štapovi napravljeni od karbona ojačanog kevlarom posle izvesnog vremena pucaju, jer kevlar izgubi svojstva"?
Veoma zanimljivo pitanje koje je zahtevalo poseban tekst, a priznajem, može kolege ribolovce na trenutak naterati da se zamisle. Međutim, posle detaljnog razjašnjenja, videćete da je stvar sasvim jasna i da je odgovor na pitanje krajnje jednostavan.
Da bih uopšte mogao da dam odgovor na postavljeno pitanje, moram prvo ukratko i krajnje pojednostavljeno objasniti šta je to kevlar, kakvi su mu je sastav i osobine, te zašto se upotrebljava u proizvodnji štapova za ribolov.
Dakle, kevlar je vrsta izuzetno otpornog sintetičkog vlakna koji pripada polimerima iz grupe aromatičnih poliamida. Da pojednostavimo, reč je o posebnoj vrsti plastike, koja ima neke izuzetno bitne osobine, koje kevlar čine izvanrednim materijalom za različite primene.
Kevlar odlikuju izuzetna zatezna čvrstoća, otpornost na kidanje i udare, velika izdržljivost, odlična otpornost na visoke temperature, velika otpornost na sečenje i rezanje, mala težina, kao i dobro prigušivanje rezonancija.
Najširem krugu ljudi, kevlar je prevashodno poznat kao materijal od kojeg se izrađuju pancirni prsluci, ali, kevlar se koristi i u automobilskoj, avio, raketnoj i sportskoj industriji. Proizvođači ribolovačkog pribora su takođe veoma brzo uvideli da se kevlar može upotrebiti i prilikom izrade štapa za pecanje. Međutim, ove moram dati veoma bitnu napomenu: štap se ne može napraviti samo od kevlara! Kevlar nema neke bitne osobine koje poseduju ugljenična vlakana, pa se može iskoristiti isključivo kao dodatak u konstrukciji blanka!
Kod nas najpopularniji štapovi koji su imali ojačanja od kevlara, bili su modeli čuvene nemačke kuće Sportex, koji je prednjačio u upotrebi kevlara. Sportex štapovi koji su imali u svom sastavu kevlar, bili su prepoznatljivi po vizuelno jako lepoj i zanimljivoj "pletenoj" strukturi blanka, koja se razlikovala od štapova kod kojih kevlar nije bio upotrebljen.
Sada polako dolazimo do suštine pitanja da li štap izrađen od ugljeničnih vlakana posle nekog vremena upotrebe puca jer kevlar vremenom gubi svojstva? Pre konkretnog odgovora, moramo dati još jedno, možda i najvažnije razjašnjenje. Dakle, moramo znati da je srce štapa - blank! Kevlar se pojavljuje isključivo kao materijal koji donekle može poboljšati neka svojstva blanka, ali uvek moramo imati na umu da, ako blank odluči da popusti (pukne), kevlar tu neće mnogo pomoći! Kevlar dodaje blanku obručnu čvrstoću, smanjuje naprezanja prilikom savijanja i štiti blank od udaraca o kamenje i ostale čvrste predmete, ali ne može sprečiti blank da pukne! Grafitna vlakna imaju svoja strogo definisana svojstva i ako se pređe granica izdržljivosti upotrebljenih grafitnih vlakana, štap će neminovno pući, bez obzira na kevlar. Sa druge strane, čak i ako se pojave mala oštećenja na kevlaru, to nikako ne znači da će blank pući!
Još nešto: neke kolege ribolovci misle da kevlar vremenom gubi svoja svojstva zbog direktne izloženosti Suncu. Međutim zaboravljaju da je kevlar upravo veoma otporan na visoke temperature, te da Sunce svakako ne može biti razlog zbog kojih kevlar gubi svoja svojstva, ako ih uopšte i gubi. Uostalom, pogledajte na primer, koliko starih Sportexa je i danas čitavo i koliko njih je još uvek u aktivnoj upotrebi. Jeste, neki su u međuvremenu pukli, sa kevlarom ili bez njega, ali samo pomislite koliko Sportexa je kod nas prodato, pa nije ni čudo što je neki pukao. Uostalom, ne postoji štap koji neće pući.
Dakle, spomenuta zabluda verovatno vuče korene iz jedne druge zablude, a to je da grafitna vlakna posle određene izloženosti atmosferskim prilikama i neprilikama takođe gube svoja svojstva, te da štapovi, kako neki kažu, postaju "krti" i podložni lomu!? Naravno i ova zabluda se u startu može pobiti činjenicom da ogroman broj starih štapova i danas služi verno kao i prvog dana, dok neki sasvim novi štapovi pucaju, iako nisu bivali izloženi atmosferskim uticajima.
Konačno dolazimo i do konkretnog odgovora na pitanje koje je postavio naš čitalac: štapovi sa dodatkom kevlara ne pucaju zato što je kevlar izgubio svojstva! Ako i puknu, to je iz sasvim drugih razloga, koje svakako treba tražiti u ugljeniku, a ne kevlaru. A zašto uopšte štapovi za ribolov pucaju, to je već druga tema.

Jovis V

понедељак, 7. октобар 2019.

Shakespeare Big S - veliki u svakom smislu

Shakespeare Big S je vobler koji je odavno ušao u ribolovačku istoriju i jedan je od glavnih"krivaca" za ogroman broj ulova štuke, basa i somova širom sveta.
Naši somaroši su "razbijali" somove ovim voblerom crankbite tipa, koji je kod nas poznat pod različitim kolokvijalnim imenima kao što su "kruškica", "pačor", "debeljko", itd.
Kao što rekoh, Shakespeare Big S spada u grupu crankbite voblera, što znači da ima kratko, sabijeno, debelo i okruglasto telo (za razliku od minnow oblika, koji karekterišu vitko, tanko i izduženo telo).
Big S se proizvodio u tri veličine: Big S, Mid S i Little S. Na fotografijama možete videti modele Mid S i Little S.
Kao što se vidi, Big S je bio pakovan u plastičnu kutiju, u kojoj se osim voblera, nalazio i mini katalog u boji sa kartom dekora, veličinama i težinama.
Jedna zanimljivost je vezana za ove voblere: neuporedivo više ulova sam ostvario na Mid S, nego na manji model Little S. Ovo je vidljivo i na fotografijama, na kojima se vidi koliko je telo Mid S-a oštećeno od ugriza štučijih zuba.
Ovaj vobler se u samom početku pojavio u SAD pod imenom Shakespeare Big Shaker, a onda je kasnije, početkom '70-ih dogina prošlog veka stigao u Evropu pod imenom Big S.
Tokom decenija proizvodnje, bilo je dosta serija ovog voblera, a među najcenjenije spadaju oni modeli koji na stomaku imaju ispisano "Original Big S, Mid S ili Small S". Ovi modeli imaju takođe i poseban otvor, tj. rupu na samom kraju tela. Ovaj otvor je nastajao kao deo proizvodnog procesa, a neki kažu da su vobleri stajali na posebnim držačima za vreme farbanja, te da je rupa tako i nastajala.
Takođe, tokom vremena su se menjale dužina i težina ovih voblera, a modeli na slikama su dučaki 6 i 5cm, a teški oko 10 i 7g. 

Danas su mere sledeće:

Big S  - 9cm - 15g
Midi S - 7.5cm - 10g
Mini S - 6cm - 7.5g

Svi vobleri iz serije imaju ugrađene kuglice i zveckaju, a prilikom vođenja imaju jaku i krupnu vibraciju. Naravno, za ove voblere neophodan je i prilagođen pribor, jer i štap i mašinica moraju imati snage za vođenje ovakvih "traktora". Za Big S je nepohodno imati najmanje 100 gramac, ali pravih 100g težine bacanja! Znam da su neki naši somaroši prepravljali fabričke modele, tako što su zamenjivali originalne udice i žicu u telu, menjali stabilizator (kljun, "paktu"), ubacivali još kuglica, dodavali opterećenje da postane tonući, itd... Ovako modifikovani "pačori" težili su svih 40g. 
Danas se pravi i ogromni model pod imenom Mega S, koji je dugačak 12cm i težak čitavih 50g! Zamislite kakav štap i mašinicu treba imati da se ovakvi vobleri vodili kroz vodu bez poteškoća.
Ako negde naletite na ove legendarne voblere, naročito na modele iz starijih serija, odmah kupite bar jedan. Brzo ćete hvatiti zašto svi moraju imati bar jedan Big S u kutiji ili kolekciji. Na sreću, Shakespeare Big S se proizvodi i danas i lako se može naručiti iz inostranstva.

Jovis V
Foto: Jovis V