уторак, 10. септембар 2019.

DIANA Stormrider Regulated (drugi deo)

U prvom nastavku prikaza i testiranja vazdušne puške DIANA Stormrider (klik na link) spomenuo sam, između ostalog, da ova puška nema fabrički ugrađen regulator. Klikom na link možete pročitati ceo te(k)st. U ovom nastavku, sledi testiranje puške, ali ovoga puta sa ugrađenim regulatorom, koji omogućava da da ova puška svaku dijabolu ispali istom snagom i istom brzinom. Koje su prednosti ugradnje regulatora možete pročitati u nastavku.
Diana Stormrider sa fotografija je bio prvi Stormrider kupljen u Srbiji, a pretpostavljam da je ovo istovremeno i prvi regulisani Stormrider kod nas, pa mislim da ovakva puškica zaslužuje posebnu temu i neku reč više.
Regulator je HUMA-AIR, a kod ugradnje smo ga postavili na 145bar, mada se posle punjenja puške 2-3 puta ustalio na oko 140bar. Ugradnja nije komplikovana, ali savetujem ugradnju kod ovlaštenog servisera, jer je jedino tako sigurno da nećemo nešto pogrešiti tokom ugradnje i podešavanja.
Čim sam ispalio prve dijabole, bilo je jasno da regulator radi svoj posao, jer je brzina bila konstantna bez mnogo variranja.
Napomena: na ovom test gađanju sam koristio samo dole navedene dve vrste dijabola kao siguran izbor, a ostale ću testirati vremenom i javljati kako ih puška nosi.

- JSB Jumbo 5,5mm; 1,030g - 252m/s
- JSB Jumbo Heavy 5,5mm; 1,175g - 245m/s

Međutim, imajte na umu da ovakvo podešavanje daje snagu puški, ali troši i više vazduha. Prema prvoj proceni, pritisak pada posle oko 15 ispaljenih dijabola, pa je češće punjenje neophodno. Ko želi, može regulator postaviti na manju vrednost (oko 120-130bar) i onda bi dobio bar 30 hitaca, ali sa manjom brzinom i snagom. Izbor je tu, pa svako može odabrati kako želi. 
Ovde moram navesti jednu veoma važnu stvar: kod neregulisane puške, najveća brzina se dobija na nekih 175bar pritiska u cilindru. Pre i posle toga brzina je bila manja. Kada se ubaci regulator, on brzinu odredi na jednu vrednosti i onda je brzina konstantna. Da smo postavili regulator na svih 150 bar, svakako bi se dobilo još na brzini, ali ovo nisam želeo, jer sam našao podatak da je 145bar sasvim dobro i dovoljno za Stormridera, pa čak i manje.

Plenum ima solidan kapacitet, pa puška lepo i mirno radi sa regulatorom i nemam osećaj da je opterećena. Huma nažalost ne daje alat za vađenje regulatora i plenuma, ali se on može izvaditi uz znanje i veštinu servisera, tako da su naknadne korekcije moguće, ako se predomislimo ili želimo da promenimo vrednost na regulatoru. Takođe smo ustanovili da je fabrički manometar na puški izuzetno precizan, što je svakako plus za celu pušku.
Na slici ispod se vidi upucavanje na 25m:
A na donjoj slici su prvi pogoci na 37m:
(Veće daljine, preko 50 i više metara ću isprobati u narednim pucanjima, kada budem imao uslove za dalje).
Ako nekoga zanima praktična snaga, evo malog testa: daska od izuzetno tvdog suvog hrasta, daljina 10m. Vidi se koliko duboko je dijabola ušla.
Da zaključimo: ako bismo sabrali ukupnu cenu puške sa popustom i Huma regulatora, dolazimo do cifre od oko 400€, što je jako dobra cena (za naše uslove), kada su PCP puške u pitanju. Uz to dobija se moderna, precizna, laka, jednostavna i zgodna puška, sa brendiranim regulatorom, pa mislim da je cena više nego dobra (ponavljam, za naše uslove) za jednu regulisanu pušku.

Jovis V
Foto: Jovis V

уторак, 3. септембар 2019.

ABU Cardinal 77 - dijamanti su večni

U ovom tekstu ću prikazati mašinicu koja je, slobodno možemo reći, ušla u malu grupu odabranih, koje po svojim osobinama i kvalitetom, spadaju u najbolje mašinice za ribolov ikada napravljene. ABU Cardinal 77 svakako spada u tu grupu.
ABU je bila švedska fabrika, osnovana daleke 1921. godine u provinciji Blekinge, blizu ribolovcima veoma poznate reke Mörrum. Malo je poznato da je ABU u početku proizvodio satove, tahimetre i telefonske tajmere, a ne ribolovački pribor. Puno ime fabrike je bilo "A.B.Urfabriken", što na švedskom jeziku znači upravo "fabrika za proizvodnju satova".
Sve do II sv. rata, fabrika je poslovala  veoma uspešno, ali nakon rata, potražnja za satovima i taksimetrima je počela naglo da opada, pa je osnivačev sin Göte Borgström odlučio da se preorijentišu na proizvodnju pribora za ribolov. 1952. godine, fabrika menja ime u ABU i uporedo izbacuje nekoliko ranih modela mašinica za ribolov, o kojima ćemo reći nešto više drugom prilikom. Konačno, 1962. godine, ABU izbacuje prvu seriju mašinica pod zajedničkim nazivom "Cardinal". U celoj Cardinal seriji, verovatno najbolji i najpoznatiji modeli su nosili dvicifrene oznake u zavisnosti od veličine: 33, 44, 66 i 77, a bili su prepoznatljivi po telu ofarbanom u zelenu boji u belom rotoru. Koliko znam, izrađeno je ukupno 4 verzije ovog modela, s tim što prikazana mašinica pripada poslednjoj seriji, rađenoj tokom 1978 i 1979 godine. 
Na stopi mašinice je jasno vidljivo gde je izrađena - "Made in Sweden". Osim ovoga, na telu mašinice se nalazi i švedski kraljevski grb, koji su mogli da nose proizvodi samo najvišeg kvaliteta (slično luku Vilijema Tela ugraviranog na najkvalitetnijim švajcarskim proizvodima).
Sve na ovoj mašinici prosto odiše vrhunskim kvalitetom. Telo i rotor su izrađeni od metala, ručica je takođe metalna, ali nije punog profila, kako bi se smanila ukupna težina mašinice. Kada smo već kod težine, ova mašinica je izenađujuće laka za svoju veličinu. Svega 395 grama! Poklopac mašinice se drži na samo jednom, centralno postavljenom zavrtnju, a zanimljivo, nosači žice preklopnika i vođice strune na rotoru su izrađeni od plastike. Ipak ne brinite. U pitanju je neverovatno žilava i izdržljiva plastika, a najveći dokaz kvaliteta je taj, što na ovoj mojoj mašinici sve radi isto kao i prvog dana. Nikada ništa nije menjano niti popravljano. Samo je redovno održavana i to je sve. A tokom decenija rada je istrpela svakojaka iskušenja: nekoliko padova, "šamaranje" repom soma po dnu čamca, ne baš nežno "kurblanje" itd. Sve ovo je stoički istrpela, čak se ni boja nije mnogo izgulila tokom vremena. 
Ruku na srce, na ovoj mašinici nema baš mnogo toga što se može pokvariti. Mehanizam je izuzetno kvalitetan ali jednostavan. U pitanju je klasični pužni prenos. Pogonski zupčanik je izrađen od bronze, a glavna osovina ("puž") je izrađena od čuvenog švedskog čelika. Po mišljenju mnogih, kombinacija bronze i čelika je najbolja moguća kombinacija, kada je u pitanju trajnost i dogovečnost pogonskog mehanizma. 
Neko će se možda zapitati ima li ova mašinica neki kuglični ležaj? Ima jedan. Više joj i ne treba. Smešten je u glavi rotora, gde je i najpotrebniji, a izrađen je takođe od neverovatno tvrdog i nerđajućeg čelika. Valjčić vođice strune je izrađen od tvrdo hromiranog čelika i posle svih decenija upotebe i rada i dalje je savršeno gladak, bez useka, koji mogu nastati od prelaska najlona preko njega, naročito ako je u pitanju valjak izrađen od nešto "mekšeg" materijala.
Prenosni odnos ove mašinice je 3,3:1, a jednim okretom ručice uvlači oko 58cm monofila. 
Špulna je izrađena od metala, a sa osovine rotora se skida jednostavnim pritiskom na crno dugme u sredini špulne. Jedina mana ovakve špulne je njena neobično velika dubina, pa ako pecamo nešto tanjim najlonima, moramo podmetnuti veliku količinu nekog drugog (jeftinog naravno) najlona, koji služi kao "podmetač".
Zanimljivo, iako ova mašinica nema superstoper, zaustavnih položaja ima više nego dovoljno, pa rotor u bilo kom položaju napravi samo mali hod unazad prilikom zaustavljanja i kontre. Ovo je, uz sve ostale, još jedna od velikih prednosti ove mašinice u odnosu na neke druge, koje su imale svega 3-4 zaustavna položaja, pa se rotor znatno vraćao unazad.
Kada skinete špulnu, ukazaće vam se još jedan detalj, koji je ovu mašinicu odvajao od mora ostalih. Pogledajte fotografiju i videćete sistem za preklapanje vođice najlona sa čak dve opruge! Ako se desi (a ipak se dešava) da opruga preklopnika pukne, ostaje druga, a preklopnik će raditi i sa jednom oprugom! Sistem preklopnika sa oprugama je takođe izrađen od plastike, ali ni ovde nema nikakvih problema. Sve radi savršeno glatko, kao i prvog dana,  posle hiljada i hiljada preklapanja. Zanimljivo, meni nikada nije ni jedna opruga pukla. Obe su originalne, kao kada je mašinica kupljena.
Osim pužnog prenosa, dugovečnost ove, ali i ostalih sličnih mašinica iz tog vremena je ležala i u dugačkom konusnom izraštaju stopljenim sa telom, u koji se šrafila ručica mašinice. Ovako dugačak konusni nastavak je omogućavao da, bez obzira kako okretali ručicu, pogonski zupčanik uvek naleže na osovinu pod istim uglom, a takođe ne postoji ni mogućnost da se ovakav sklop vremenom razglavi ili olabavi, kao na modernim mašinicama kod kojih se osovina ručice samo provlači kroz pogonski zupčanik ("tanjir").
Sledeća zanimljivo i originalno rešenje primenjeno na ovom Kardinalu je neobično postavljena frikciona kočnica. Mogli bismo čak reći da nije ni prednja ni zadnja! Postavljena je u telu, iza osovine, a dugme za regulaciju sile kočenja se nalazi na zadnjem donjem delu mašinice. Neobičan položaj dugmeta je istovremeno veoma praktičan i lako dostupan, a ovde moram napomenuti da ova mašinica koči iznenađujuće dobro, šta više jako dobro. Veoma je sigurna i pouzdana i nikada nije zakazala ili blokirala. Ovo smatram još jednom prednošću Kardinala u odnosu na veliki broj konkurenata. Kao jedinu manu ovakvog rešenja kočnice, moram navesti osetljivost na padove, jer se dugme kočnice nalazi na mestu koje često prvo udara u kamen ili beton prilikom pada. Zato treba biti oprezan, bez obzira što se radi o neverovatno robusnoj i izdržljivoj mašinici.
Takođe, recimo i to, da se prilikom okretanja rotora čuje onaj dobro poznati zvuk "klik-klik-klik", koji  starije kolege jako dobro pamte, a mlađi su retko imali prilike da ga čuju, jer su mašinice odavno postale bešumne. Ovo "klaktanje" nekome smeta, nekome ne, tako da sve zavisi od ukusa pojedinca. 
Kada smo već kod mana, možda jedina realna mana ove mašinice je dosta loše slaganje najlona (strunu nemoje ni pokušavati da namotate, jer će se često mrsiti). Namotaji su relativno loše raspoređeni, a ovo je posledica samog pužnog mehanizma, koji je inače poznat po lošem slaganju monofila. Zato se ovom mašinicom teško izbacuju lake varalice (vobleri) na veću daljinu, pa je jedino rešenje koristiti teške kašike, velike spinere ili teške džig glave, a ako pecate dubinski, teža olova.
Kod naših ribolovaca tog vremena (ovde mislim na sve prostore bivše Jugoslavije, pa i nešto šire), Cardinal je nekako uvek bio u senci svojih tadašnjih glavnih konkurenata DAM Finessa, različitih modela Shakespeare-a, ali i svog brata, modela 57. 
ABU Cardinal nije bio jeftin ni tada. Naprotiv, bio je prilično skup. Međutim, vreme je činilo svoje, mnoge fabrike ribolovačkog pribora su polako propadale ili posrtale pod naletom jeftine robe sa istoka, pa je slična sudbina zadesila i Abu. Labudova pesma ove legendarne švedske kompanije bio je model Suveran, kojim su pokušali da ribolovačkom svetu ponude vrhunski kvalitet Made in Sweden u novom ruhu. Na žalost, slično kompaniji Mitchell, nije izdržao tržišnu utakmicu, pa je danas od Abu-a ostalo samo ime, tj. robna marka, koja postoji u okviru korporacije Pure Fishing.
Polovni Kardinali se kod nas mogu naći znatno teže od različitih modela DAM ili Shakespeare jer ih je manje bilo, ali ako uspete da nađete nekog u dobrom stanju, nemojte se dvoumiti. Jer, kao što kaže naslov jednog od filmova o Džejmsu Bondu “Dijamanti su večni”.

Jovis V
Foto: Jovis V